SJEĆATE SE MENE, PRIČE O MAJI I ŠTENETU?

Objavljeno na: May 01 2013 by admin

auto udario psa

Sjećam se… Bilo je jako hladno, padala je kiša. Bio sam mali, jako gladan, žedan i umoran od lutanja u potrazi za hranom, nečijim dodirom i ljubavi. Umoran od tolikog lutanja, iscrpljen, žedan i gladan pomislio sam da ne može biti gore, vidio sam svijetlo koje me skroz oslijepilo i nakon toga osjetio sam ogromnu bol.

Udario me auto koji se nije niti zaustavio. Boljelo me užasno, nisam se mogao pomaknuti. Čuo sam nekakve glasove i vidio jednu jedinu osobu kojoj je bilo stalo, koja me uzela u naručje i odvela veterinaru. Bio sam teško ozlijeđen, odmah operiran, nisam se mogao kretati. Dva sam tjedna bio pod veterinarskom skrbi. Jako me boljelo, ali imao sam hranu, vodu i bio na toplom. To me činilo sretnim.

Nakon dva tjedna došli su po mene, po prvi puta netko je došao baš po mene, bio sam presretan, a opet uplašen. Doveli su me u moj privremeni dom, samo ja to tada još nisam znao. Svi su se dobro brinuli o meni, stalno su me nosili vani na travicu jer nisam mogao hodati, svi su me pazili, mazili, nosili i po prvi puta imao sam ljubav. Po prvi puta bio sam sretan, svoj na svome s hranom i vodom, okružen prijateljima s puno ljubavi i strpljenja.

Oporavio sam se, postao sam veliki dečko, imao sam sve ono što nisam ni znao da postoji. Bilo mi je predivno tih pet mjeseci.

Jedan dan došli su neki novi ljudi, radovali su mi se i ja njima, nisam ni slutio da su to moji udomitelji sve dok me nisu odveli svojoj kući. Kada sam stigao u moj novi dom bio sam jako tužan, uplašen i bojao se, ali nakon par dana postalo mi je predivno, po prvi put imao sam obitelj koja je bila samo moja, topla i puna ljubavi. Često bih se sjetio Udruge i što su sve njezini članovi učinili za mene. Možda se neki put mora dogoditi nekakvo zlo da bi nakon toga došlo dobro. Postao sam drugi pas, bio sam sretan i imao sve. Sve su im rekli o meni, kako se ponašati i da me ne puštaju bez povodnika (što su oni često i radili) jer me ne poznaju dovoljno i da me trebaju dobro čuvati i paziti jer sam bio mali radoznali vragolan koji je sve morao znati i ponjuškati…
 
Danas sam pobjegao ravno pod još jedan prokleti auto koji me udario i nije se zaustavio. Ovaj put moja me sreća napustila, nisam se izvukao…
Hvala šta ste mi pružili priliku da znam šta znači imati ljubav, hvala na svom trudu oko mene.
Sve vas voli VAŠ FRODO

Frodić moj mali… Volim te zauvijek! Morena

NAPOMENA:

Izostavili smo ime i prezime vlasnika Frode jer nismo sasvim sigurni što se točno dogodilo. Ovo nije fikcija, ovo je stvaran događaj i tužna priča našeg Frode, koja se možda mogla izbjeći.

Ovime apeliramo na sve buduće privremene ili stalne udomitelje da UVIJEK SLUŠAJU VOLONTERE UDRUGE „RUKA ŠAPI“ jer oni poznaju i znaju kako se treba postupati prema štićenicima udruge! I kada ste uvjereni da sve znate i možete nikada ne znate kako će životinja reagirati sljedeće sekunde! Slušajte i primjenjujte svaki savjet da se ovakve tragedije ne bi ponovile! Jako je puno truda, ljubavi, vremena i financija uloženo u svaku našu životinju. Ovakve stvari osim što nas povrijede, rastuže nas i razljute jer su se mogle izbjeći!

Objavljeno: naslovnica
Tagovi: , ,

Odgovorite

You must be prijavite se za komentiranje.