Sretna priča sa nesretnim završetkom!

Objavljeno na: Jan 10 2010 by admin

mačak, sretno nesretni

…. perhaps the saddest loss of all –

Bila je svačija, a opet ničija. Svi su je hranili. Bila je jedna od onih kvartovskih maca, uvijek oko iste zgrade. Zime 2010 dobili smo dojavu da postoji jedan mačak u Šijani koji je jako drag i umiljat, a cura koja je dojavila se raspitala kod veterinara i saznala da ima karcinom nosne šupljine. Kasnije smo saznali da je mačka i da bi ubrzo trebala izleći mačiće. Bila je kišna  i hladna večer.

»Sjedila sam sklupčana na jednom zidu iznad garaže dok su kišne kapi padale na moje krzno. Sa svakom kapi nadala sam se da ću čuti onaj mili doziv, doziv za nesto ukusno, mirisno. Hranu. No, više ne osjećam okus i miris meni najdraže hrane, osjećam samo ove teške kapi kao sat koji otkucava. Znam da nešto nije u redu, znam po vašim pogledima. No ja u vama još uvijek vidim samo jedno-prijatelja. Koliko god me razočarali toliko se još nadam vašem dodiru i igri. Odjednom sam čula poziv. Je li za mene?»

Bio je poziv. Naš. Poziv u novi život. Jako lijep primjerak životinjske vrste, sive boje i prekrasnih očiju. Pravi tigrić. No zbog teške bolesti nos joj je bio izjeden od karcinoma. Drugim rječima maca nije imala nosić. Macu smo uspjeli uloviti i brzo odnijeti kod veterinara. Nakon nalaženja svih mogućih rješenja, jednostavno nije bilo druge nego je uspavati. Bolest je bila u zadnjem stadiju. Činilo se da smo ju našli na vrijeme, jer da je još ostala na životu, jako bi se mučila i umrla u mukama. Ovako je zaspala vječnim snom, snom ratnika, a njen duh odmara na Elizijskim poljanama gdje hrabre i dobre duše odlaze za nagradu za njihov častan život.

Naknadno smo saznali od stanara dotične zgrade da je svima bilo žao, no nitko nije ništa učinio. Bolest se polako razvijala, dvije godine. Nitko nije znao djelovati.

Pitate li se sada “kakva je ovo priča”?

Ovo je priča o hrabrosti koju rijetko viđam kod ljudi, hrabrosti da se bori za svoj život jer drugog izbora nema. Da, postoji tisuću načina da joj netko pruži pomoć. Što ćemo u životu tako važno propustiti ako na samo jednu sekundu svrnemo pogled na nemoćno stvorenje i pogledamo ga u oči? Možda nas je strah da vidimo sebe u tim očima. Malo biće koje čeka pomoć i kojoj jedna sekunda znači život. Tako je lako otići i ostaviti ju samu. Opet. Suosjećajmo i djelujmo. Nemojmo misliti da će netko drugi umjesto nas, taj drugi možda nikad ne dođe, a prilika koju smo imali za pomoć drugom možda zauvijek ode i pretvori se u kajanje.

Tko će znati pitate se. Vi ćete znati!

Mislite da je ovo tužna priča. Nije. Sretna je. Sreća je u nama. Osvrnite pogled na najslabije i možda je spoznate i Vi. Naša udruga ima samo jedan cilj: djelovati. Mi iz ničeg pokušavamo stvoriti nešto. Uvijek ste pozvani da stvarate zajedno sa nama.

Udruga RUKA ŠAPI

Objavljeno: naslovnica
Tagovi:

Odgovorite

You must be prijavite se za komentiranje.