Došli smo na poziv jedne gospođe koja ga je čuvala na Monte Zaru kod zvjezdarnice da gaZAŠTITI OD DJECE koja su ga GAĐALA KAMENJEM dok nije ona došla!
Galeb je imao slomljeno krilo, da li otprije ili su to djeca učinila – ne znamo. Znamo samo da mu nije bilo spasa, odveli smo ga kod veterinara, no krilo je bilo skroz slomljeno na mjestu koje se ne može operirati niti ikako imobilizirati.
Ovaj je galeb prekrasnih očiju uspavan jer nije bilo šanse da preživi vani. Tako je miran i pun povjerenja bio, tako je smireno gledao s tim okicama…
…no tješimo se da je barem umro kratko i bezbolno, umjesto da je kamenovan ili da umre od gladi.
No pitanje je:
U KOJEM SMJERU OVAJ SVIJET IDE AKO DJECA,UMJESTO DA SE DIVE ČUDU ŽIVOTA, ONA GA UNIŠTAVAJU?!?!
Tužno je to.
Dragi ljudi, učite svoju djecu, nećake, rođake, brace i seke dobroti… učite ih samilosti, ljubavi i velikodušnosti… ne ovome…
Ovaj galeb samo je jedna žrtva. Možda nisu djeca kriva za slomljeno krilo, kriva su za onaj šok i onu dodatnu bol koja mu je nanesena… ovom prekrasnom nevinom stvorenju!
Ne dopustimo da se to ponavlja…
