Neva je pas retriverica koju smo pronašli izgubljenu i svu punu ekcema kako luta nasred ceste. Neko vrijeme Neva je bila sa nama, a potom joj se posrećilo i otišla je sa dvoje mladih ljudi u bolje sutra. Neva nam je ostala u srcima, i nismo je nikad zaboravili, no nije ni ona nas, stoga nam se vrlo brzo po njenom udomljenju javila sa novostima

”Draga udruga “Ruka sapi”!
Piše vam Neva. Htjela sam vam se malo javiti i ispricati kako mi je.

Uzeli su me doma Marko i Sonja. Prvih par dana mi je bilo malo cudno ali su mi dali jesti, puno sam bila vani i setala i dobila sam dekicu za spavanje. Rekli su mi da je to moje mjesto. Bila sam malo uplasena, sve je bilo novo i neobicno.

Za par dana sam skuzila da mi je lijepo, da me šetaju svako jutro dok se probude i daju doručak i poslije večeru. I uvijek čim dođu doma me vode van na livadu i trčimo i igramo se. Samo mi nije jasno zašto mi uporno guraju neku zelenu lopticu ako je zabavnije trčati s njima. Idemo van 3,4 puta svaki dan, nekad i više. Bila sam na moru, puno se vozim u autu, jedino me nekad tjeraju u neku glupu kutiju s gumbima koja ide gore dolje i onda samo nestanu stepenice. Mislim da su malo lijeni. Meni je zabavnije po stepenicama.

Puno ponavljaju rijeci “kauč” i “ne” ali ja to bas ne kužim. Mislim da pričaju o onom veeeelikom jastuku nasred sobe. Mislim da je to njihovo mjesto jer uvijek tam sjede dok su doma. Dok ih nema, onda ja spavam na velikom jastuku. Mislim da im ne smeta, samo ga puno usisavaju. Rekli su da to ima neke veze s mojim dlakama.

Inače nisam išla u kupaonu, ali onda su me ubacili u kadu, kupanje. Bilo je mokro i sklisko ali su me dobro oribali i sad sam sva mekana i mirišljava. Ali i dalje ne idem u kupaonu.

Vode me svugdje, ali mislim da prečesto sjede i piju kavu, ja bi malo vise trčala. Idemo i k njihovim prijateljima, kod njih već imam svoju zdjelicu za vodu i puste me spavati dok oni kartaju.

Često mi govore bravo i maze me puno, jedino sam malo dobila po nosu dok sam Sonji ukrala špagete. Sad čekam da me ponude. Ako me prestanu maziti, onda samo trebam uporno gurati njušku u krilo i nastave me češkati.
              

Dok rade, ja ih čekam doma i veselim se i mašem s repom i znam da odmah poslije idemo trčati i lijepo mi je. Ponekad su mi dosadi pa odem na svoje mjesto i spavam. Nekad me probude i češljaju a nekad me puste.


Samo sam vam se htjela javiti, da znate da mi je dobro i da mi svi skupa uživamo. I htjela sam vam reći hvala sto ste me pazili i hranili dok mi je to bilo potrebno i što sad radi vas imam topli dom i što sam prava lijepa, zdrava cura. I hvala što to omogućujete i mojim psećim prijateljima. Doći ćemo vam pomoći i posjetiti vas dok se još malo opustimo.

Puno pozdrava od mene, Sonje i Marka.
Neva
ps. šaljem vam neke slike u prilogu..”