ZAŠTO UDOMITI MENE IAKO NISAM ŠTENE?

Objavljeno na: Sep 14 2010 by admin

tužni pas

Mnogi su kroz godine prolazili pored mene,
tek rijetki su pogled osvrnuli…
Mnogi su bezbroj puta u ruke štene primili
I s njime doma ushićeno hrlili.

A ja tužan i beznadan čekam….

Znam, znam, štenci su slatki, mali veseli, čupavi… I ? Pa i ja sam bio! I ja sam se simpatično spoticao, trčkarao za svime i svakime, bio sam sitan, slatki i razigran.
A vidi me sad! Gospodin Pas, najboljih godina i dalje lijep, nešto manje sladak, no odajem dojam vjernog i dostajanstvenog prijatelja.

Ja poznajem samo žice kaveza, beskrajnu samoću i već izgubljenu nadu…

Ja sam to što vidiš, dobro me pogledaj! Ništa ne skrivam! To štene koje toliko želiš ne poznaješ, a trebati će ti barem godina dana da saznaš nešto više o njemu, i uz sav tvoj trud i ljubav, nećeš moći na sve utjecati. Možda neće voljeti djecu, možda neće podnositi druge pse, a možda će ipak biti divan – to ne možeš znati!

Ali meni treba samo pet minuta prilike da vidiš koliko žudim za ljubavlju! Pogledaj me u oči i znati ćeš sve o meni, tko sam, što sam i kakav sam. Ja sam već izgrađena ličnost, ja se neću mijenjati – ne nikako osim nabolje! Odmah možeš znati što od mene očekivati, znaj da uz tvoju ljubav mogu procvati – ako sam preplašen, ti ćeš me ohrabriti, ako sam bezvoljan, ti ćeš me oživiti, ako sam prerazigran, smirit ću se u tvojem krilu po prvi put u životu! I uvijek ću te jednako voljeti! Štene će odrasti, iz onog slatkog malenog stvorenja, u gospodina poput mene. Imati ćeš opet sličnog psa – no on te neće gledati ovim očima u kojima vidi samo spasitelja, on ti neće pružiti zahvalnost koju ja pružam!
Kažu da će samnom biti teško, da već imam neke navike i da neću slušati tvoje riječi – a one će meni biti zlatne, vjeruj mi. Možda ipak neću odmah sve shvatiti, prepušten sam bio sam sebi i imam puno za učiti. Možda ćeš se morati malo potruditi, ali ja ću to znati cijeniti!

Ja sam prošao svašta – ništa lijepog. Kao i moji odrasli prijatelji – neki odbačeni od rođenja, neki napušteni na pola životnog puta, mnogi zlostavljani, izudarani, ranjeni…
Ja znam cijeniti tvoju ruku, tvoje srce, tvoju pažnju i sve što biš mi pružio jer znam koliko to vrijedi.

I ja sam bio dječarac na početku svog životnog puta – samo moj me put nije odveo u nečije srce i nečiji dom, ostavio me samog da sanjam dječačke snove zarobljen u tijelu odraslog. I ja sam čekao priliku, i čekam je još – ali me nitko ne primjećuje, gotovo sam nevidljiv.

Moja je prilika da barem razmisliš o meni – jer ja u ovom svijetu nisam niti opcija.

Dođi i upoznaj me, ne gledaj slike koje su beživotne i varljive…

Dođi i uvjeri se koliko mogu voljeti, koliko mogu ljubiti
Koliko ti mogu pružiti…
Pruži mi jednu priliku – više ne trebam.
Vjeruj prijatelju, ja ću ti se odužiti!

Objavljeno: naslovnica
Tagovi: , , ,

Odgovorite

You must be prijavite se za komentiranje.